Nakon razgovora s mamom bila sam umorna. Odspavala sam,kako se čini, ne baš dugo.

Ustala sam i odlučila pronaći ogledalo. Šetala sam po sobi kao pas u kavezu.

Zavirila sam u kupaonicu koja se zapravo nalazila u sobi. Vjerujte mi ushićena sam s razlogom, nikad nisam imala vlastitu kupaonicu.

Pogledala sam svoj odraz u ogledalu. Nježne kovrče koje su zaokruživale moje lice sad su bile zamršene i čupave, imala sam rumene obraze pune ogrebotina sa tragovima spavanja. Pamučna majčica bila je poderana na puno mjesta, a najviše su patili moji laktovi i zapešća. Umila sam se i pokušala sabrati misli.

Što mi je mama još prešućivala? Cijeli je moj život laž. Postoji li uopće istina? Što je istina?

U ništa više nisam bila sigurna.

Kad sam izašla iz kupaonice zbunjeno sam buljila u tamnoplavi kovčeg na ikojem je vrhom ključa izrezbareno 'EVA' u podnožju kreveta.

Moj kovčeg.

Podignula sam obrvu. Što će moj kovčeg ovdje nije kao da želim još više vremena provesti u kući punoj luđaka. Ali čekaj tko ga je donio? I kako ga nisam čula.

Možda je i dalje ovdje. Pokušala sam što suptilnije pogledati iza zastora da izgleda kao da gledam kroz prozor.

Čim sam stupila ispred mekih zastora i povukla uj, našla sam se zamotana kao mumija.

Vrlo suptilno Eva. Kad sam se uvjerila da se nitko ne skriva iza zastora izravnala sam je i krenula prema ormaru pa ispod stola pa ponovno u kupaonicu, ali čini se da nikoga nema. Željela sam razgovarati s mamom, ali nisam imala pojma kako doći do nje. Pomislila sam da možda može čitati misli u malo većem rasponu udaljenosti. U glavi sam počela mantati: 'Želim razgovarati s mamom, želim razgovarati s mamom...' nakon par trenutaka netko je pokucao na vrata.

Zbilja je brza, pomislila sam dok sam ustajala s kreveta da otvorim vrata. Čim sam otvorila vrata par blijedih ruku se omotalo oko mene. Laurie koja je očito bila dobre volje.

„Hej! Ovdje je super zar ne?" Veselo je upitala prolazeći pored mene u sobu.

„Ajme nije fer ti si dobila pogled na vrt", nadurila se i bacila na krevet. Stavila je glavu među dlanove i zagledala se u mene.

„Što?" Upitala sam zbunjeno.

„Sva si prljavca." Istaknula je očito.

„Ma nemoj." Slegnula je ramenima.

„Ovdje je tako super. Pronjuškala sam cijelu kuću i Erik mi je pokazao jedan put koji vodi na jezero. Znaš kako je toplo." Laurie je prekla zamišljeno.

„Čekaj, čekaj," rekla sam i podignula ruku u znak predaje.

„Erik ti je pokazao? I kako pobogu znaš kakvo je jezerom, plivala si?"

Kimala je glavom kao lutka dok su joj smeđe oči svjetlucale neimenovanim sjajem.

„Jesam i bilo je super. Dečki su stvarno zabavni," izjavila je i uspravila se. Zamišljeno sam kimala glavom. Mogu si misliti kako su zabavni.

„Drago mi je nego ovaj znaš li možda gdje je-"usred rečenice me j prekinuo moj trbuh koji je glasno negodovao. Lau se nasmijala.

„Naravno. Odvest ću te i ja sam gladan", rekla je ustajući.

„Stani, moram se presvući."

„Dajem ti dvadeset minuta, a onda odlazim ne vjerujem da će moj trbuh toliko izdržati."

„Jadna. Bit ćeš ti dobro,"potapšala sam je po ramenu.

Za 15 minuta smo se nalazile u ogromnoj kuhinji sa velikim staklenim stijenama i granitnim otokom na sredini kuhinje, ne hrđajući blještavi kuhinjski aparati i naravno sjedokosi batler Geoffrey.

Geff je bio uistinu ljubazan starac, kada smo izjavile da smo gladne pred nas je stavio cijelu trpezu. Od žitnih pahuljica različite vrste do kuhanih jela, omleta, pržene slanine i naravno palačinki.

Palačinke su bile fantastične. Nisam sigurna govorili li to glad ili nešto drugo, ali nije me bilo briga.

Lau i ja tamanile smo kao da nismo jele godinama. Uz Laurien novi apetit u sebe je trpala kao u bunar. Nasmijala sam se kad sam se sjetila da mi je stalno govorila kako mora paziti na liniju. Pa očito je taj problem više ne muči. Pogledala me je upitnog pogleda.

„Što je?" Upitala je punih usta.

„Ništa. Samo si mi falila," rekla sam joj iz srca i obgrlila je rukom. Čvrsto me je stisnula. Zastenjala sam.

„Mislim da se još moram naviknuti na novu snagu." Rekla je nasmiješivši se. Trgnula sam se na dubok glas koji je dolazio iza mojih leđa. Oh, kako je samo dobra.

„Vidim da ste pronašle kuhinju."

Okrenule smo se. Naslonjen na dovratak u crnoj majici podvrgnutih rukava i crnim trapericama stajao je Erik. Bio je toliko lijep da ti srce stane. Samo da nije bio tako...tako... ne znam, zloban.

„Jesmo," izjavila je Lau upristojivši se. Naravno.

Bila sam sretna jer sam se presvukla. Na brzinu sam navukla poderane traperice i bijelu majicu.

Prišao je hladnjaku i iz njega izvukao zelenu jabuku. Zagrizao ju je dok su mu se očnjaci zabijali u slatko meso jabuke.

Kapljica mu je skliznula niz bradu. Oblizao je usne. Pogledom sam pratila svaki Laurien pokret dok sam kriomice promatrala Erika.

Kad je uhvatio moj pogled osmjehnuo se otkrivajući neodoljive rupice na obrazima. Da ne znam kakav je, doslovno bi se topila.

Dok to sad radiš u sebi , progovorio je neki mali podrugljivi glasić u mojoj glavi.

Prišao je otoku i nogom povukao stolicu i sjeo nasuprot mene. Uhvatio je moj pogled.

Bila sam poprilično sigurna da se crvenim kao potpuni idiot. Svoju pažnju sam posvetila palačinkama na svom tanjuru. Ah...kako volim palačinke,a ove su još imale i poseban dodatak. Jagode.

Baš kad sam krenula zarezati osjetila sam udarac u nogu. Podignula sam pogled na Erika koji me je promatrao prodornim pogledom dok su mu se usne izvijale u vragolastu krivulju.

Suzila sam oči. Znači tako ćemo, pomislila sam. Lupila sam ga nogom dok je njegov cerek sve više rastao. Pogledao me je podignutih obrva. U sebi sam likovala, a onda je moje likovanje isparilo.

Zakačio je moju nogu svojom i počeo me vuči. Brzo sam prislonila dlanove na površinu otoka pokušavajući pružati otpor. Očito sam izgledala preneraženo jer me Lau čudno pogledala.

„Jesi dobro?" Upitala je.

„Da. Sasvim dobro," promumljala sam kad joj je zazvonio mobitel.

„Da? Bok! Ne. Pa ja ne znam,ali javit ću", ustala je i brzim korakom izašla iz kuhinje.

„Prestani", zapovjedila sam.

„Neću,"rekao je još jače zategnuvši.

„Zašto?" Postavila sam najdebiloznije pitanje na svijetu. Povukla sam ga, ali se nije pomaknuo ni milimetar.

„Zabavno mi je," rekao je bez oklijevanja. Imala sam osjećaj kao da igramo povuci-potegni.

Približio mi se preko otoka i dalje čvrsto me potežući za nogu. Bože kako je dugačak. Crvenilo mi je jurnulo u obraze kad sam shvatila kako je to zvučalo. Uzeo je jagodu sa palačinki i ubacio je u usta. Gad jedan, još i jagode krade.

„Zašto ona smije imate mobitel?" Upitala sam i zvučala kao razmaženo dijete. Pogledao me je podignute obrve.

„Znaš, baš si slatka kad si ljuta."

Bila sam poprilično sigurna da sam u ovom trenutku bila sve samo ne slatka.

Odjednom se nasmijao. Ali za pravo onako iz trbuha. Rastopila sam se. Doslovne. Nema riječi kojim bi to opisala znate ono kad ste ludo zatreskani i što god ta osoba napravi vama to izgleda nevjerojatno uzbudljivo i seksi. E pa to se meni dogodilo samo što ja ne želim biti zatreskana u njega.

„Što?" Upitala sam.

„Ti. Ti si mi smiješna. Kužim da cure padaju na svaku moju riječ, ali ti se sva zarumeniše", urekao je podrugljivo.

Pa bome je pun sebe zar ne?

„Ti stvarno žarko želiš da te udarim zar ne?"

„Da mislim da bi mi to bio vrhunac dana,"rekao je i dalje se cerekajući.

Par minuta sam razmatrala tu mogućnost, ali sam se predomislila. Bio mi je dovoljno blizu da osjetim njegov opojan miris. U tom trenutku se pojavila mala plavuša koja je bila u predvorju.

„Ah, oprostite," odmaknula sam se i zarumenjela shvativši kako je ovo izgledao dok se Erik naginjao prema meni. Gunđao je i lijeno se zavalio na stolicu.

„Ovaj...oprostite ako smetam...nisam", mucala je zureći u Erika velikim smeđima očima. Čovječe predivan je.

„Dobro,"prekinuo ju je.

„Možeš ići," zapovjedio je. Zakolutala sam očima.

„Jesi li ikad mislio da joj nešto treba," bijesno sam piljila u njega. Pogledao me je. isturila sam bradu. Skrenuo je pogled na djevojku.

„Trebaš li nešto?" Ljupko sam upitala. Kimnula je i odjurila do ormarića i ubrzo nestala. Spustila sam pogled na svoj tanjur ignorirajući Erikov upitan pogled.

Napokon sam se bacila na palačinke. Nakon par trenutaka pažljivo sam podignula pogled. Njegove prekrasne plave oči bile su uprte u moje. Pokušala sam se vratiti palačinkama koje su odjednom poprimile okus kartonu. Odgurnula sam tanjur i suočila se sa Erikovim očima. Trenutak me je promatrao.

„A da mi pomogneš napraviti pizzu?"

„Molim?" Upitala sam zbunjeno. Očekivala sam izljev bijesa ili nešto slično, a ne ovo.

„Ne činiš se gluhom," rekao je i naherio glavi kao da me proučava.

„Nisam gluha! Samo...ah nema veze,"odustala sam.

„To sam i mislio," povukao me je na noge i odvukao do hladnjaka. Čim je njegov dlan dotaknuo moj osjetila sam elektricitet kako prolazi kroz mene. Milijun stanica u mom tijelu su se doslovce zapalile.

„Ti znaš raditi pizzu?" Sumnjičavo sam upitala. Gledala sam ga dok je vadio sastojke na radnu površinu.

„Kad većinu vremena provedeš u kuhinji naučiš par stvari.

„Ima smisla,"promumljala sam i prišla mu. Oprao je ruke i počeo vaditi sastojke iz hladnjaka.

„Što, nećeš staviti pregaču?" Upitala sam smijuljeći se.

„A to bi ti htjela," pa čuj da još skineš majicu ne bi bilo na odmet. Osmjehnula sam se na pomisao Erika samo u pregači. Zločesta Eva. Zločesta.

„To je zloban smiješak," rekao je sipajući brašno u zdjelu. Napućio je usne mjerkajući količinu brašna.

„U redu. Što trebam raditi?"

***

Sat vremena kasnije sjedili smo na mekom tepihu u sobi za odmor i jeli pizzu.

Nikad ni u milijun godina nisam mislila da ću živjeti taj scenarij, ali eto upravo se to događalo. Morala sam priznati njegova umijeća u kuhanju su impresivna. Erik je mjenjao programe na ogromnom TV-u dok sam se ja pokušavala namjestiti.

„Hoćeš li ikada preostati?" Rekao je. Otvorila sam usta da nešto kažem,ali je podignuo ruku u trenu me ušutkujući. Ma tko si on umišlja da je?

Pokušala sam ga ubiti pogledom kao oni u Star Warsu, Obi One Kanobi dopuštenje za ubijanje molim!

„Zar ti nikad nisu rekli da je nepristojno buljiti?"

„Zar vas tomu ovdje uče. Kako od finog momka postati totalni kretenu u pola mignute?"

„Finog momka?" Cerio se.

„Ne laskaj si, Ponestalo mi je epiteta,"objasnila sam.

„Ma naravno," vratio se mijenjanju kanala. Kad sam ju ugledala. Najbolja serija na svijetu, a on ju je samo tako prebacio.

„Vrati!" Zahtijevala sam.

„Ovo?" Upitao je okrutno se cereći. To nije dobro. Prebacio je na bezvezni hokej. Zinula sam. Prije par minuta izjavio je kako je ta utakmica pušiona.

„Zašto si takav?" Ljutito sam upitala i posegnula za upravljačem u njegovoj desnoj ruci.

„Jer me zabavljaš," rekao je ustavši i podignuo ruku tako da ne mogu do daljinskog upravljača. Ustala sam i pokušala ponovno. Gunđala sam.

Bio je viši od mene za glavu. Očajnički sam skakala oko njega kao kakva zeko.

Erik se cijelo vrijeme cerekao. Uhvatila sam ga za ruku u kojoj je bio upravljač i počela ga vuči. Promijenio je strane i sad mu je upravljač bio u lijevoj ruci.

Zaškrgutala sam zubima dok sam se propinjala na prste pokušavši dohvatiti daljinski upravljač. Ali bio je tako prokleto visok.

„Erik!" Duboki glas je viknuo što mu je na trenutak odvratilo pažnju. Dobila sam priliku i zgrabila upravljač odjurivši na drugu stranu ogromnog kauča. Prebacila sam na Easton Hights u trenutku kad je Landon poljubio Chelsie. Napokon.

„Ne mogu sad,"odvratio je Erik i spustio pogled na daljinski upravljač koji sam stiskala na prsima.

„Eva, daj mi daljinskih", lagano mi se približavao. Odmicala sam unatraške pokušavajući pronaći izlaz.

„Neću nikada", odmahivala sam glavom. Jurnuo je na lijevu stranu kauča.

Parirala sam njegov pokret u drugom pravcu. Ponovno smo bili u mrtvoj točki. Ja na začelju,a on na kraju blizu ogromnih staklenih vrata koja su vodila na predivnu terasu. Da malo sam istraživala. Uzeo je novi pristup.

Poput grabežljivca promatrao je svaki moj pokret. Očito je točno znao što ću učiniti. Stajao je točno ispred mene lagano mi se približavajući.

Gurao me je prema zidu. Na vršcima prstiju sam osjetila nešto hladno. Leđima sam lupila o zid. Sranje. Erik je položio svoje ruke sa obiju strana moje glave. Zarobio me je. Susrela sam njegov plavooki pogled.

Mogla sam se rastopiti. U ovom trenutku živo me je bilo briga što je na telki Easton Highst, ma da mi sad Landon prošeće sobom ne bih ni trepnula. S druge strane da je to ovaj plavooki gospodin bila bi to sasvim druga priča.

Ma o čemu ja pričam Erik nije gospodin ni pod razno. Bili smo tako blizu da su nam se nosovi gotovo dodirivali, mogla sam čuti kako mu srce tuče, a bila sam sasvim sigurna da on moje može vidjeti kako će iskočiti.

Molim te poljubi me, molim te poljubi me, molim te poljubi me...

Potpuno sam se izgubila u plavetnilu njegovih očiju kad je spustio glavu i...

xxx